Popričajmo nakratko o sastavu guma. Guma sa unutrašnjom cijevi se sačinjava od cijevčice, unutrašnje cijevi i pojasa jastuka. Izvanska cijev je elastična gumena vrećica, koja može spriječiti unutrašnju cijev od mehaničkih oštećenja, držati unutrašnju cijev na napuhavanje u navedenoj veličini, nositi vučnu i kočionu silu vozila, te osigurati stisak između gume i ceste. Unutrašnja cijev je anularni gumeni cilindar, koji je smešten u unutrašnju cijev i ispunjen kompresovanim vazduhom. Između unutrašnje cijevi i obruča je pojas jastuka. Pojas jastuka je anularna traka sa određenim oblikom sekcije kako bi se unutrašnja cijev zaštitila od wear. Glavni man unutrašnje cijevi guma je u tome što je temperatura vožnje visoka, nije pogodan za brzu vožnju, te ne može u potpunosti osigurati sigurnost u vožnji. Kada je u upotrebi, unutrašnja cijev je u proširenom stanju u gumi, a mala rupa će biti formirana blagom punkturom, koja će brzo depresivno depresivno guma.
Unutrašnja cijev se ne koristi, a zrak se direktno puni u unutrašnju šupljinu izvanske cijevi. Stegnutost gume postiže se tako što se na obodu posebne konstrukcije čvrsto uklapaju i vanjština guma. Kako bi se spriječilo difuziranje zraka kroz zid gume, unutrašnja površina gume je postrojila posebnim slojem za tesnjenje, tako da zrak može ostati bez perforacije samo tokom probijanje. Međutim, perforacija se komprimuje elastičnost materijala guma, a zrak može samo polako iscureti iz gume, pa se unutrašnji pritisak u gumi postepeno reducira. Prednost gume bez cijevi nije samo poboljšanje sigurnosti vožnje, već i nastavak vožnje kada je perforacija gume mala. Lakše je popraviti na sredini od gume bez cijevi bez skidanja obruča, pa se rezervna guma ne može koristiti u nekim slučajevima. Gume bez cijevi imaju dobru mekoću, što može poboljšati jastučan učinak gume. Pod brzom vožnjom ima malu generaciju topline i nisku radnu temperaturu, što može poboljšati životni vakuum gume.
